Dojmovi polaznica

Andreja
Andreja Kovačić Jakopić

Počela sam ići na Angels treninge iz čiste radoznalosti…dugo, dugo moj „matematički mozak“ nije dopuštao da se opustim, a izjave i misli tipa „…debela si, imaš slabe ruke, nikad nećeš to moći izdržati, nisi dovoljno dobra, celulit, sram, bla bla bla…“ su bile moja svakodnevica…ali nisam odustajala (opet onaj isti tvrdoglavi mozak), i uz izuzetne i toliko različite trenerice, ali i sve divne i posebne žene koje sam upoznala, svaki moj trening se pretvarao u neku malu pobjedu sebe, neku malu promjenu…moja mi je Ivka od početka govorila da napredujem, da se promjena vidi, ali ja ju vidim tek od nedavno…drugačija sam, druge me stvari vesele, manje se opterećujem tuđim mišljenjem, i okružena sam snažnim i posebnim ženama, koje čine moj život jednostavno bogatijim…počinjem se sviđati sama sebi, bez obzira na bezbrojne masnice hahahaha…čeka me još puno pobjeda i promjena…i neću odustati…”

Eva
Eva Marković

Vježbanje s Angelsicama nešto je najljepše što žena može pokloniti sama sebi. Sve smo mi kroz život izložene brojnim pritiscima i ograničenjima: trebamo izgledati, ponašati se i kretati se na točno određen, društveno prihvatljiv način. U svemu tome najgore je neprestano uspoređivanje s drugim ženama koje za sobom vuče zavist i osjećaj da nismo dovoljno dobre, a umjesto da prihvatimo vlastitu ženstvenost, mi ju potiskujemo, u sveprisutnoj ‘it’s a man’s world’ atmosferi.

Tada nastupa Angels… Moje putovanje traje već skoro 5 godina, i kroz njega sam u sebi otkrila cijeli jedan novi svijet, jednu osobu za koju nisam ni znala da postoji. Ovaj pokret ne samo da mi je dao nevjerojatnu fizičku snagu i uvjerio me da moje tijelo može sve, dao mi je i jedan novi pogled na život i na samu sebe. Prihvatila sam se takvu kakva jesam, sa svim vrlinama i manama, jer su mi Angelsice pokazale da sam upravo takva – prekrasna! U Angelsu sam naučila da nježnost može biti izvor ženine najveće snage, a da nesigurnost, tugu, ljutnju i ostale ne toliko pozitivne emocije trebam iskoristiti kao pokretače da budem još bolja osoba, još više ‘svoja’. A nakon toga, kada nastupi ona senzualnost i seksipil, toliko prisutan u svakoj ženi a opet toliko sputavan, tada granice nestaju, misli, emocije i pokret postaju jedno, a onaj nevjerojatan osjećaj, sreću i samopouzdanje, iz dvorane prenosim u svakodnevni život, koji se zauvijek promijenio tog rujanskog dana kad je započela moja avantura 🙂

U početku je bilo nekad lako, nekad teško. Neke elemente na šipci svladala bih u trenu, s nekima sam se dugo borila, ali to je ono najbolje kod ovog pokreta – putovanje nikada ne prestaje, a svaki trening vodi korak dalje, i emocionalno i fizički… Uz pomoć divnih instruktorica koje cijelu sebe daju u trening i s vremenom postanu prijateljice bez kojih ne možeš, svaka zapreka je savladiva, svaki izazov će se s vremenom pretvoriti u pobjedu – važno je samo pustiti sva očekivanja, sve brige i nesigurnosti, slušati instruktoricu i pustiti da te njezin glas vodi, osjetiti svaku vježbu, dati sve što možeš u svoj pokret jer, kao što je naša draga Ivka puno puta rekla: koliko daš fizički, dvostruko će ti se vratiti emocionalno.

Ženska prijateljstva koja se s vremenom sklope u dvorani nešto su posebno, te velik dio inspiracije i snage za trening i ples dobivam upravo od svojih cura iz grupe. U Angelsu nema natjecanja ni međusobnog uspoređivanja – jedna drugoj smo najveća podrška i najbolje društvo za Angels partyje i cuge nakon treninga 🙂

Ta dva sata tjedno u kojima se posvetim samo sebi nešto su neprocjenjivo: tada mogu biti što god želim – divljakuša ili emotivka, ponosno stati na štikle i napraviti krug bokovima, zavrtiti se na šipci osjećajući onu nevjerojatnu slobodu…

Angels je danas moja sigurnost, moj izazov, moja sreća, moje prijateljice, i mogu slobodno reći – moj stil života.

Kristina Brkić
Kristina Brkić

Angels ples je nešto najbolje što se ženi može dogoditi, to nije samo trening, samo vježbanje, to je putovanje do najdublje ženstvenosti i senzulanosti.

Angles ples je način života.

A   nđeoski
N   enadomjestiv
G   raciozan
E   nergičan
L   eteći
S   enzualan

Maša

“Angels za mene nije mjesto za moj subotnji trening na šipci. Možda je tako nešto jednostavno bio na početku, ali sada nakon dvije godine mogu reći da je Angels za mene avantura osobne promjene, otkrića skrivenih snaga, mogućnosti i spoznaje da snaga emocija može biti jača od mišića i da nesavršeno žensko tijelo može plesom pokazati savršenu ljepotu. Iza zatvorenih vrata Angelsa nisu važni svjetski a ni moji problemi – mogu ih ostaviti da pričekaju, mogu ih isplesati, možda i zaboraviti ili podijeliti s mojim curama iz grupe, i biti samo ja, izgubljena u plesu i pokretu na nekom meni savršenom mjestu. Iza zatvorenih vrata nisu važne ni naše svakodnevne životne uloge koje nosimo manje ili više uspješno ali uporno kroz život. Zato u dvoranu idemo samo sa jednostavnom pozitivnom energijom i uzbuđenjem zbog plesnih izazova koji nam, jednom kad ih svladamo, uvijek daju snagu za korak dalje u plesu, a novootkriveno samopouzdanje za neke nove izazove u životu. I na kraju, što se s Angelsom promijenilo za mene? Moj život, koji je ljepši, ispunjeniji sa svakim novim treningom i druženjem sa mojom grupicom ženske pozitive!”

Nikolina Crnica

Što reći o Angels plesu na šipci?

Za mene je on karika koja je nedostajala da budem ono što sam sada.

Teško je riječima opisati koliku sam emocionalnu transformaciju doživjela u zadnje dvije i pol godine od kada se bavim ovime.

Kako sam se cijeli život bavila plesom mislila sam da je ovo samo još jedna vrsta plesa koju ću s lakoćom savladati kao i sve prije. No nije bilo tako od početka. Moje tijelo je bilo naučeno na stare pokrete, koje sam u početku pokušavala prenjeti na ovu vrstu plesa. Uvijek bi hvatala ritam i nikako se nisam mogla u potpunosti opustiti i trajati u nekom pokretu.

Trebalo je vremena, no kada sam napokon osjetila val to je bio potpuno novi doživljaj.

Danas mogu trajati u samo jednom pokretu, mogu biti polagana i nježna i mogu pronaći svoj ritam, svoj val.

Ovo je potpuno nova dimenzija plesa, u kojem glavnu ulogu imaš ti i samo ti. Nije važan ritam, nema koreografije, nema zadanih elemenata, nema granica. Samo ti i muzika koju sama biraš.

Ples mi dopušta da bez srama izrazim ono što želim; tugu, sreću, zaljubljenost, pa čak i seksipil…

Dvorana je mjesto gdje sam sama sebi najvažnija, a trening je ritual na kojem punim svoje baterije.

Nina Kragović

Moj dojam nakon prvog treninga je bio: ajme, nikad, one su kao sekta neka, zbilja briju. Danas, nakon godinu dana, svaku pjesmu koju čujem razmišljam da li bi mogla slijedeći utorak na nju začagati…

Trening ne propuštam ni pod koju cijenu, tih dva sata tjedno ne bih dala ni za što jer doslovno zaboravim na svijet i prepustim se muzici i onom tako dobrom valu, a svaki novi element na šipci je novi izazov i nova sreća. Pomičem svoje granice u svim pogledima, uz pomoć svojih Angelsica, uživam i s ponosom mogu reći da sam prava sektašica!

Petra

Hmmm…. ples na šipci…. Koliko to različitih mišljenja izaziva, i to oprečnih!! Ali, upustiti se u avanturu ovog plesa je zaista gotovo avantura života… Dok se ne proba, zaista ne vjeruješ da nešto takvo uopće postoji… Osobno sam se upustila u tu istu avanturu prije više od tri godine i koliko je taj ples učinio za mene je zaista nevjerojatno – što se tiče i fizičkih promjena, ali i što se tiče osobnosti. Jer, zar nije lijepo vidjeti ženu koja se ne treba smijati, a zrači iznutra?

Da, upravo je to taj osjećaj koji ovaj ples pruža. Unutarnje zadovoljstvo, samopouzdanje, snagu i ispunjenje koju ne pruža ni jedan drugi oblik plesa i fitnessa. Svaki trening, svaki ples je UVIJEK novo istraživanje sebe, nova snaga i nova emocija za koje osobno nisam znala da postoje, da ih ima u meni, i da ih mogu izraziti kroz ples – tj. da ih uopće smijem izraziti… Nažalost nalazimo se u vrlo stresnom i izrazito promjenjivom vremenu, i ponekad je zaista teško da od silnih obaveza uspiješ misliti i na sebe – ali 2 sata koje odvajam za trening su samo moja, i iz sata u sat uživam sve više u svakom treningu!

Snježana Ercegovac

Angels trening jedno je vrlo posebno iskustvo. Osim što donosi brojne fizičke dobrobiti – oblikovanje mišića i tijela kod mene je izazvalo promjenu držanja i stava, trening me oslobađa strahova i pomaže mi da pomičem granice prema slobodi pokreta i fizičkog izražavanja. No, to se događa onako usput, dok uživam u dva sata tijekom kojih sam posvećena sebi, svojem tijelu, kada uživam u druženju, vježbama, zamračenoj dvorani, glazbi i glasu koji me prate na tom putovanju. Punim se i ojačavam svoje brojne aspekte – učim biti nježna prema sebi, ali i uporna, učim prihvaćati tijelo i njegova ograničenja, uživati u svojim i tuđim uspjesima, voljeti se takvom kakva jesam, mrvicu po mrvicu.

Sve više spoznajem da oslobađanje duha dovodi do oslobađanja tijela i pokreta, i onda je užitak potpun. Ali ono što me svaki put iznova vraća u dvoranu jest taj osjećaj užitka u svim emocijama koje struje mojim tijelom – u osjećaju ljepote, ženstvenosti, seksepila, snage, moći, nježnosti, krhkosti, prihvaćanja – i u onom osjećaju da tijekom ta dva sata mogu biti sve ono što mi je u tom trenutku potrebno. Taj osjećaj nadoknađuje sve ono što još ne mogu – sve one elemente koje i nakon dvije godine vježbanja još uvijek ne mogu izvesti, one osjećaje frustracije i nezadovoljstva kada mi ništa ne ide i kada se pitam što ja tu radim… Onda iznova kreće rad na sebi i prihvaćanje vlastitih ograničenja, a sve to prati ona nada da će jednoga dana moje tijelo biti spremno pratiti ples moje duše.