Prosječne teretane ili aerobic klubovi su vrlo slični. Na ta mjesta dođeš i obično odmjeravaš ljude koji se znoje po spravama, gledaš što imaju na sebi, kakve su im to umjetne trepavice, da li je napravila sise ili da li je onaj zgodan frajer u kutu ipak gay? Vjerojatno i tebe odmjeravaju, kritički gledaju što imaš na sebi, kako ti stoji, što piješ, što jedeš, da li ti se cijedi full make up od 100 serija marinaca?
Angels je sve osim toga- ni tipičan ni prosječan. I uz svu patetiku koja stoji iza ove otrcane fraze – to je tvoja oaza, gdje 2 sata tjedno (ili čak i češće) imaš svoj mir. Naravno da uz to i oblikuješ svoje tijelo, ali na potpuno neprimjetan način, jer ne moraš brojati puste serije dosadnih, ponavljajućih pokreta. Plešeš. Puštaš tijelo da priča i kreće se kako mu paše u tom trenu. Prazniš se i puniš emocionalno istovremeno. Uz to ne moraš brinut kakva dolaziš na trening, imaš li pokrivene podočnjake, čistu kosu ili usklađeni outfit po bojama. Djelomično zato jer se vježba u polumraku bez ogledala, ali i zato jer u Angelsu nema uspoređivanja, kritika i pritisaka. Samo potpora i podrška trenerica i kolegica vježbačica. Prijateljica i članova obitelji.
Ok je da nisi savršena. I savršena si upravo tako nesavršena. Nekad nespretna, umorna, lijena. Nekad s par kila viška. Nekad strastvena, divlja, agresivna. Nekad sjetna, mirna i tužna. Nekad vesela i nasmiješena. Sve si i možeš si to dopustiti.
Već više od 6 godina sam dio ove sekte, kako je ja volim zvati. I shvaćam ako ne razumijete ovo što sam napisala, nisam ni ja na početku. Ali dajte si priliku i dođite probat. Ostat ćete sigurno.
Generalno, nisam neki sportski tip. Točnije rečeno, nikad me nije baš zanimalo bavljenje sportom, ali sam naravno stalno nešto kao vježbuckala. Aerobic, fitness, pilates… Sve osim yoge izdržala bih par mjeseci i onda bi mi dosadilo. Onaj osjećaj kad izmišljaš razloge da ne odeš na trening. No, plesati jako volim. I pole dance mi se oduvijek sviđao, ali više kao nešto za gledanje. Jer su mi žene koje su se time bavile izgledale kao neke gimnastičarke. Tako da je uvijek bilo neko divljenje ali nisam mislila da bih i ja to mogla.
A onda je prije nekoliko godina jedna frendica krenula na pole i to u Angels. Na fejsu su mi počeli dolaziti njezini komentari, shareovi i likeovi vježbi, muzike, događanja u Angelsu. Pa sam se malo zainteresirala i otišla na stranicu tog kluba da vidim što piše. Jako mi se svidjelo već od imena – Angels Body & Emotions. Koncept da nije poanta u gimnastičkim postignućima na šipci već na otkrivanju sebe i probijanju vlastitih i fizičkih i emotivnih barijera. I tako sam prije 4 godine došla u Angels. Čisto da probam, da se malo mrdnem, bez prevelikih očekivanja, i tako je krenulo.
Malo po malo skroz sam se navukla. Na nove prijateljice, žensku energiju, na elemente, osjećaj da možeš, na izbacivanje emocija plesom. Taj osjećaj kad napraviš neki element koji pokušavaš 6 mjeseci, neprocjenjivo. Kad znaš da sve to radiš zbog sebe i za sebe. I kad se suočavaš sa svojim vlastitim predrasudama i granicama i onda ih preskočiš, ili otplešeš. I ne znam koji dio treninga mi je draži… Onaj početak kad u mraku dvorane, uz glazbu, okružena pozitivnom energijom, očistim glavu od briga i svakodnevice, pa uživam u meditativnom workoutu. Ili kad vježbamo elemente na šipci pa se osjećaš tako ponosno na sebe kad uspiješ i naučiš nešto novo. Ili možda ipak kad na kraju treninga dođe dio kad u slobodnom plesu pustiš tijelo da te vodi i isplešeš sve što te muči, veseli, svejedno….., ali svakako terapeutski. A koliko je lijepo pustiti svoje osjećaje u plesu, toliko je lijepo gledati druge, svoje prijateljice, kako plešu svoje emocije. Ne možeš lagati kad plešeš. I baš zato se žene u Angelsu tako brzo zbliže. Sve smo tu s nekim svojim pričama, godinama, poslovima…., ali kad netko iskreno pleše, tada stvarno vidiš tu osobu, takvu kakva je. I nije bitno koliko imaš godina, jesi mršava ili malo jača, visoka ili niska, svatko ovdje pronađe nešto samo za sebe.
Počela sam ići na Angels treninge iz čiste radoznalosti…dugo, dugo moj „matematički mozak“ nije dopuštao da se opustim, a izjave i misli tipa „…debela si, imaš slabe ruke, nikad nećeš to moći izdržati, nisi dovoljno dobra, celulit, sram, bla bla bla…“ su bile moja svakodnevica…ali nisam odustajala (opet onaj isti tvrdoglavi mozak), i uz izuzetne i toliko različite trenerice, ali i sve divne i posebne žene koje sam upoznala, svaki moj trening se pretvarao u neku malu pobjedu sebe, neku malu promjenu…moja mi je Ivka od početka govorila da napredujem, da se promjena vidi, ali ja ju vidim tek od nedavno…drugačija sam, druge me stvari vesele, manje se opterećujem tuđim mišljenjem, i okružena sam snažnim i posebnim ženama, koje čine moj život jednostavno bogatijim…počinjem se sviđati sama sebi, bez obzira na bezbrojne masnice hahahaha…čeka me još puno pobjeda i promjena…i neću odustati…
Bila je to posebna godina u mojem životu, godina prekretnica i novih početaka. Nakon 9 godina u jednom klubu bilo je vrijeme krenuti dalje i dva sam mjeseca pregledavala ponude teretana, fitnessa, aerobika i onda Ivanin share na fejsu s Danom u Raju! Ok, iskreno nikad nisam čula za Angels, nikad nisam ni razgovarala s nikim o plesu na šipci, ali ime me privuklo…valjda je bilo dovoljno tuge i bola i Raj je bio nešto što mi je trebalo.
Nedjelja, jesenja, topla, sunčana…na ulazu me dočekala raščupana, vesela djevojka koja mi se samo predstavila kao Ivka, tek nekoliko tjedana kasnije, shvatila sam da je ta šašavica ustvari alfa i omega Angelsa, ali niti u jednom trenutku nije pokazivala da je nešto posebno…a posebna je, žena emocija, žena ljubav, žena inspiracija…kao uostalom sve trenerice i Maja i sve žene koje dođu i ostanu u Angelsu…
Moram li posebno isticati, ali bila je to ljubav na prvi pogled…u dvoranu, u žene, u šipku, u mrak i pokret…
Bilo je potpuno drugačije od svega što sam radila do tada, a probala sam svašta, bilo je oslobađajuće…bilo je jednostavno ono što mi je trebalo i pojavilo se u pravom trenutku…
Od početnih dva sata tjedno, koliko je Classic program, ja sam u samo nekoliko mjeseci došla do toga da sam u dvorani gotovo svaki dan.
Zaljubila sam se u Maju, koja te osvoji svojim osmjehom odmah na ulazu, zaljubila sam se u Sašu, koja mi je pokazala prvi sat, zaljubila sam se u Martinu, koja je bila moja prva “za ozbiljno” trenerica, zaljubila sam se kasnije i u Sanju, Ines, Ivanu, Maju i Ivu…
Nakon dvije godine mogu ozbiljno reći da mi je Ivka promijenila život, da mi je Angles promijenio život…
Svaka je žena u tom klubu ostavila neki trag na meni, na mojem srcu.
Ja sam drugačija, pronašla sam dijete u sebi, pronašla sam ženu u sebi…zavoljela sam sebe na neki posve novi način, prihvatila sam sebe…i postala sam bolja i sebi i svojoj obitelji i prijateljima…
I kad ulazim u dvoranu, osjetim mir, osjetim slobodu i ljubav…nevjerojatnu bliskost sa ženama kojima sam okružena…
Možda šipka nije moja najbolja prijateljica u Anglesu, ali Angles je puno, puno više od šipke…
Angels je odabir sebe, Angels je dom, Angels je utočište, Angels je čopor kojem pripadam…Angles je ljubav! ♥
U ovu avanturu upustila sam se bez previše očekivanja, jer, iskreno, nisam znala niti što očekivati. Toliko je različitih dojmova o plesu na šipci, također, toliko je raznovrsnih stilova plesa na šipci. Na prvi trening uputila sam se jedino sa željom da testiram sebe i probam nešto novo. Tada nisam niti sumnjala koliko će moj život biti promijenjen. Ovaj ples utječe na svaki aspekt moga života, mičući granice fizičkog, psihičkog i emotivnog. Svima su poznate blagodati tjelovježbe i o njihovim pozitivnim učincima ne treba previše raspravljati. Angelsice su me naučile kako uživati u svojem tijelu, svakom pokretu, protezanju, pa čak i boli. Naučile su me kako usporiti srce i misli kada sve obveze i pritisci vanjskog svijeta vrište u mojoj glavi. Naučile su me kako se suočiti s vlastitim strahovima, Naučile su me da ne mora sve biti savršeno, i da baš u tim našim nesavršenostima leži naša ljepota. Naučile su me da je u redu pasti, ali da treba pokušati iznova. Ne odustati i vjerovati u sebe. Mogla bih nabrajati unedogled… Dio koji me najviše iznenadio je prekrasna ženska energija koja vlada u dvorani. Tako je lijepo osjetiti i vidjeti iskrenu podršku žena, tako različitih od tebe, ali bez zavisti, bez natjecanja, uspoređivanja. Ovo je mjesto gdje jedna drugu potičemo i bodrimo, veselimo se svim usponima i slomljenim barijerama.
Ovdje dobivam natrag sebe koju sam nekad poznavala. Dobivam i sebe koju nisam poznavala, sebe koju sam, čim je nekad davno provirila van, zatrpala duboko, duboko da je nitko nikad više ne vidi.
Ples u Anglesu je promijenio moj život i toliko me obogatio iznutra da ne mogu biti dovoljno zahvalna na vama koje ulažete sebe i svoja srca za sve nas koje prvi puta bojažljivo zatvaramo oči u mraku dvorane da bi kasnije s nestrpljenjem očekivale taj dan u tjednu i povratak sebi samima.
Hvala vam što ste privukle sve te divne žene oko sebe i otvorile mi neke nove svjetove u kojima beskrajno uživam!
Kroz ovaj pokret otkrivam nove stvari o sebi, svom tijelu i svojim osjećajima i to otkrivanje nema kraj, jer kako se mijenjamo mi sami i naše životne okolnosti, mijenja se i naše tijelo i s njime povezan pokret. Baš ta mogućnost da budem ja, kakva god jesam, da se krećem slobodno, da pomičem granice svog tijela, ali i da u treningu konstantno uživam još uvijek me strastveno drži u ovom načinu tjelovježbe.
Ljulja je nešto čarobno, moćno, nježno, slobodno. Svako malo razmišljam o njoj i kako me vratila u onu dječju radoznalost, vrtnju, želju za istraživanjem. Jednostavno očarana.
Naučila sam usporiti, izraziti sebe kroz ples i dopustiti si nesavršenost. Posebno kod Angelsa je što je totalno nevažno kako izgledaš, žene se stvarno međusobno podržavaju i vesele svakom napretku.
Zbog Angelsa sam shvatila da mogu više nego što mislim i da sam dovoljno savršena točno takva kakva jesam, pa čak i nesavršena.
Na početku kad sam krenula mi se motalo po glavi kako to nije za mene, ali nisam odustajala i onda se dogodio neki klik i to je bilo to, sad sam već treću godinu ovdje i ne mogu zamisliti da ne idem u Angels… to je jedno baš divno mjesto u kojem se mogu opustiti.
To je taj osjećaj koji mi je nedostajao, a nisam znala kako i gdje da ga nađem da budem opet potpuna. Sada sam napokon ponovno u komadu, hvala Angelsu i njenim anđelicama.
Naš trening petkom nije samo trening. To je druženje, podrška, zajedništvo i ženska energija bez mrvice osuđivanja. Predivno je gledati žene kako bodre i podržavaju žene. Angels je mjesto gdje mogu biti svoja, isplesati sve svoje emocije – tugu, sreću, frustraciju, divljakušu i milion nijansi između. Neizreciva i nemjerljiva sreća i osjećaj zadovoljstva nakon plesa, gušt na najjače!!
Ljulja i ja smo se zaljubile na prvi pogled, skoro i na prvi dodir! Nikad nisam osjetila takvu slobodu pokreta kao viseći naglavačke, slobodno mašući rukama i nogama u svim smjerovima. Otkrila sam jednu novu dimenziju pokreta i plesa!
