Nedavno smo napravile jednu malu anketu. Jednu su ispunjavale žene koje već dugo plešu u Angelsu, a drugu žene koje nikad nisu bile kod nas. I kako smo čitale odgovore jednih i drugih, počele smo primjećivati koliko je zapravo zanimljiva ta razlika između onoga što žena vidi izvana i onoga što se događa kad jednom uđe unutra.

Jer izvana Angels može izgledati dosta zastrašujuće.

Vidiš šipku, vidiš ženu koja visi naglavačke, vidiš neku lijepu koreografiju, žensko tijelo, senzualnost i pokret i možeš pomisliti: super, ali to očito nije za mene. A onda krenu razlozi.

Nemam dovoljno snage.

Nisam fleksibilna.

Nikad nisam plesala.

Predebela sam.

Prestara sam.

Izgledat ću glupo.

Svi će me gledati.

I možda je zapravo najjača od svih tih misli ona koja se najteže izgovori naglas: nisam ja taj tip žene.

To nam je jako poznato, jer ni mi nismo u Angels došle kao žene koje su mislile da sve mogu. I mi smo jednom bile početnice. I mi smo imale stvari koje nismo znale, pokrete koji su nam bili čudni, trenutke kad se pitaš izgledaš li kao totalni idiot i je li ovo uopće za tebe. Mislim da često zaboravimo kako je biti početnik čim nešto dovoljno dugo radimo.

Danas ti na Instagramu vidiš gotov proizvod. Vidiš ženu koja zna što radi. Ne vidiš onaj prvi pokušaj, nesigurnost, smijanje samoj sebi, hvatanje za šipku kao da ti život ovisi o tome, osjećaj nelagode i srama i opet pitanje – HOĆU LI JA TO IKAD MOĆI. Sve, ali sve žene koje danas pišu o slobodi, ljepoti i senzualnosti u plesu tako su razmišljale.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo čitati žene koje danas plešu u Angelsu, jer kad ih pitaš što im Angels daje nakon godinu, dvije ili pet godina, odgovori uopće nisu ono što bih možda očekivala kad bi se radilo samo o treningu.

Naravno da su naučile plesati, postale snažnije i pomaknule svoje granice. Ali puno češće pišu o tome da su pronašle svoje sigurno mjesto, svoje žene, svoju slobodu, vrijeme za sebe. Jedna je napisala „moje pleme”, druga „dom”, treća „slobodu da budem kakva jesam”, a jedna je to prekrasno opisala kao trenutak u kojem možeš „ostaviti glavu na vratima i ući srcem”.

I to nam zapravo objašnjava nešto što nam je jako važno. Žene ne ostaju godinama u Angelsu zato što im treba još jedan trening.

I da, od žena koje su ispunile anketu gotovo 60 posto ih je s nama dulje od tri godine.

Nije li to  puno zanimljivije od bilo kakvog podatka o tome koliko je tko kalorija potrošio na treningu?

A opet, s druge strane imamo žene koje nas gledaju i još uvijek razmišljaju: je li ovo uopće za mene?   I tu nam se čini da mi ponekad kao studio pričamo o onome što je nama već potpuno normalno, a zaboravimo koliko toga žena koja nikad nije bila zapravo ne zna.

Ne zna kako izgleda prvi sat.

Ne zna mora li biti snažna.

Ne zna hoće li moći pratiti grupu.

Ne zna hoće li joj biti neugodno.

Ne zna hoće li izgledati smiješno.

Ne zna ni mora li biti „seksi”, što je još jedna dosta zanimljiva prepreka koju su žene navele.

A neke jednostavno imaju onu staru dobru: nemam vremena.

I razumijemo i to. Žene imaju posao, djecu, partnera, kuću, milijun obaveza i često su zadnje na vlastitom popisu. Ali možda upravo zato tih sat i pol ili dva nisu toliko malo koliko izgledaju na kalendaru. To su sati u kojima ne moraš nikome ništa.

Ne moraš biti mama, partnerica, šefica, zaposlenica, organizatorica, ona koja pamti gdje su ključevi, što treba kupiti i tko sutra ima trening. Možeš samo doći i vidjeti što će tvoje tijelo taj dan napraviti.

Nekad će napraviti nešto za što nisi mislila da može.

Nekad neće.

Nekad ćeš biti prekrasna i snažna, nekad ćeš biti totalno smotana i smijat ćeš se sama sebi.

I sve je to zapravo dio plesa.

Zato nam je možda najdraža stvar koju su žene napisale kad smo ih pitale što bi rekle prijateljici da dođe u Angels:

„Dođi radi sebe.”

Ne radi boljeg tijela. Ne zato što moraš nešto popraviti. Ne zato što si odjednom odlučila postati neka druga verzija sebe.

Dođi jer možda već dugo nisi imala mjesto na kojem možeš jednostavno biti ti.

A što se tiče onog prvog pitanja koje ti možda sjedi u glavi:

„Ali što ako ja to ne mogu?”

Ne znam. Možda neke stvari stvarno nećeš moći odmah. Ni mi ih nismo mogle. Ali to nikad nije bio uvjet da počneš.

Upisi u početne grupe su otvoreni, a prvi dolazak možeš i probati prije nego što odlučiš je li Angels za tebe.

Tjedan otvorenih vrata

21.09. ponedjeljak u 18:15 sati – B&E program plesa na šipci

23.09. srijeda u 20:30 sati – B&E program plesa na šipci

24.09. četvrtak u 18:15 sati – B&E program plesa na ljuljački

28.09. ponedjeljak u 18:15 sati – B&E program plesa na šipci

30.09. srijeda u 20:30 sati – B&E program plesa na šipci

1.10. četvrtak u 18:15 sati – B&E program plesa na ljuljački

PRIJAVA