Dopusti mi da ti ispričam svoju priču o mom poslu, o mom pozivu, o onom što me gradi kao osobu iz dana u dan.

Zahvalna sam što je moj, nekoć hobi, postao posao koji me čini zdravijom i svjesnijom osobom svaki dan. Zahvalna sam što dajući drugima sebe bez zadrške, dobivam nazad tisuću puta više.

Ponekad se pitam jesam li, možda ipak, unatoč svim svojim težinama, rođena pod sretnom zvijezdom da sam tako mlada, još prije skoro 16 godina znala što mi je činiti. Iako nisam znala kako.

Zahvalna sam svakoj ženi koja mi je ikad dala povjerenje korakom u moj prostor i pomicanjem vlastitih granica. Van svih regula i prihvatljivih društvenih normi, tolike su žene zakoračile u studio da ponovno pronađu ono što nam je patrijarhalno društvo oduzelo i nastavlja oduzimati. Svoju žensku prirodu.

I ne, ona nije cvjetna haljina, niti crveni ruž na usnama. Iako može biti.
I ne, nije samo finoća, mekoća i podložnost, iako može biti.

Ona je jedinstvena za svaku od nas. Ona je ono što si dopustimo kad zatvorimo oči i zaboravimo na poglede svijeta. Kad gledamo unutra. Ona je moćna. Ona je granica. Ona je propusnost.

I moja mala kap pomaže je tkati.