Seksualnost kao tjelesni osjet duhovne dimenzije
Priznali si mi to ili ne, osjećali se tako ili ne, osim što smo mentalna, emotivna, duhovna i tjelesna bića, seksualnost je važna dimenzija našeg ljudskog postojanja. I baš u ovo naše vrijeme, kad je kao tako eksponirana, javna i istaknuta, u nama je zapravo najzapretenija i, vrlo često, krivo interpretirana.
Nedavno sam počela gledati dokumentarac Love, sex and Goop na Netflixu s mužem. To je jedna priča o različitim parovima koji se odlučuju na seksualnu terapiju. Iako jest malo tipično američka i too much u nekim aspektima, meni je na neki način otvorila oči.
Otkad sam postala mama, a osobito otkad sam postala mama drugi put, nešto se u mom odnosu prema seksu u braku, i prema seksu i braku, drastično promjenilo. Odnosno, da to kažem laički, seks se dramatično prorijedio. Iako osjećam snažnu seksualnu energiju u sebi, ona odlazi i pretače se u druge moje dimenzije i zapravo malo ostaje da se pretvori u želju za klasičnim snošajem.
Za to sam krivila sebe. Pa muža. Pa nedostatak vremena zbog djece. Umor. Kućanske poslove. Činjenicu da se ona polarnost koja je potrebna za seksualnu tenziju, u braku s djecom osobito naruši. Ta polarnost postoji kad se upoznamo i postoji možda u neravnopravnim brakovima, ali kad brak teži ravnopravnosti, polarnost se po defaultu malo istopi.
Zašto je to tako? Jednostavno je. Ako muškarac aktivno preuzme ulogu oca i ako oboje u braku rade pa stoga i oboje sudjeluju u kućanskim poslovima, normalno je da se stanje malo izjednači i dogodi se da su dvije različite energije, muška i ženska, malo sada iznivelirane. Kad su mala djeca u pitanju, da bi se sačuvala zdrava pamet muža i žene, žena privređuje skupa s mužem, a muž sudjeluje što ravnopravnije u kućanstvu. I onda tu imamo dvije persone, nekad nabijene elektricitetom, koje sad žive u partnerskom, cimerskom odnosu, misleći da je to to. I da je strast nešto što neminovno putuje prema dolje.
Treba li tako biti? Sigurna sam da ne. U mom svijetu ne dolazi u obzir klasično održavanje polarnosti kroz klasične i patrijarhalne muško ženske odnose, ali ta se polarnost može održati i na druge načine. I tu nastupa navedeni dokumentarac. Koji mi je zapravo u jednom trenutku otvorio pogled u tri smjera. Jedan jest taj koji mi je potvrdio kako je seksualnost i orgazmičnost nešto što možemo nositi u tijelu svaki dan, cijeli dan i kako je to fizički osjećaj koji možemo doslovno upaliti u trenutku. Drugi je da sam seks i ja gledala kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva kad su osobe u ljubavi i / ili kad su jedna drugoj privlačne. Mislila sam da je to dovoljno. Volimo se, zgodni smo si, postoji neka privlačnost i dovoljno je da se mazimo, dotaknemo, krenemo i seks će biti bomba. I treći smjer jest taj da seks, istinsko seksualno iskustvo nije samo penetracija i snošaj u klasičnom smislu. Ili čak poneklad nije uopće. Ganjanje orgazma koje se danas naziva seksom i koje se forsira u filmovima, ponografiji i općenito u javnim razgovorima u seksu, uopće nije ni blizu tom pravom seksualnom iskustvu.
U jednom trenutku dokumentarca seksualna terapeutkinja je rekla ženi u paru da prebaci energiju iz glave u zonu zdjelice i da proba osjetiti seksualnost u tijelu. Ja sam se, slušajući, direkt prebacila duboko dolje i zatitrala instant. Nisam sigurna da je ona. Nisam jer, pričajući sa ženama u dvorani, znam da mnoge, većina ili čak sve, ne osjećaju taj filing tako lako i stalno. Možda čak ni ne razumiju što to znači. Jer to je doživljaj tijela a doživljaje tijela često je vrlo teško verbalizirati i objasniti.
Moj osjećaj u zdjelici produkt je dugogodišnjeg kontakta s tijelom kroz pokret i ples. Aktivacijom zone zdjelica, kukova i bokova kroz moj trening ja, a i sve žene koje s nama plešu, rastvaraju sram i zapretene nedozvoljene emocije poput bijesa ili tuge ili seksualnosti i tako se zona kukova oslobađa i dopušta i potiče ženin užitak. Tako ples, a s njim i neki trenuci „običnog“ života zapravo postaju orgazmični.
E sad, koliko god da sam to doživljavala sama, shvatila sam, muža nisam puštala u taj svijet. Taj svijet u nama je toliko ranjiv, mekan i prepuštajući da, ako postoji ikakva nesigurnost ili strah ili sukob u braku ( a znamo da većinu vremena postoji bar nešto kad su u pitanju dugotrajni odnosi muškarca i žene i osobito ako uključuju djecu) tijelo se lako zatvori barem djelomično i tako se sačuva od ranjavanja. Ali i od pravog užitka. Osim toga, shvatila sam, seksu smo posvetili premalo vremena. Ostali smo na starim postvkama dok smo još bili mladi par, tenzije su bile jake i bum tras je bio dovoljan za potpuno zadovoljstvo s obje strane. No, promjenilo se sve. Život, stupanj tenzije zbog ranije navedene ravnopravnosti, razina energije koju imamo, spavanje i odmor koji su gotovo nestali. A mi smo nastojali ostati isti i seks zadržati istim. Kad klikeri prorade onda vidiš koliko je važno pustiti osobu u svoj tjelesni svijet. Možda i poneki put zaboraviti klasičnu sliku seksa kroz penetraciju i probati stvari koje su drugačije od klasike. Pri tom ne mislim na igračke, igranje uloga i ostale mini perverzijice (iako i one pomažu) nego nastojanje da seks postane mjesto i trenutak za istinsku povezanost na energetskoj, duhovnoj, tjelesnoj i emotivnoj razini. Za to je potrebno malo otvoriti um, pa ga možda i napustiti i spustiti se duboko duboko u tijelo. Već kad ovo pišem, igra mi u zdjelici….
Seksualnost nije i ne treba biti svedena na penetraciju i snošaj, nego joj treba dati prostora da nas vodi kroz život. Da životni trenuci postanu sveto orgazmičko iskustvo i da zapravo shvatimo da to što nam mediji, patrijarhat i pornići prodaju pod seks nije ni blizu onome što seks jest i što može biti.
Za to sve parovi trebaju vrijeme i prostor. To je bio moj zaključak. Jer ako ste cijeli dan na poslu, pa vas dočekaju djeca i kućanski poslovi, dok napokon malu djecu strpate u krevet, otuširate se i budete spremni jedan za drugog, bude već otprilike i najranije 21.30 i sve što možete jest polumrtvi se onesvijestiti pred Tvom uz par usputnih riječi i dodira. Ili čak jednog brzinskog seksa koji vas, zapravo, neće istinski zadovoljiti.
Sve me ovo potaknulo da aktivno razmislim što mi kao parovi u tom žrvnju života s poslovima i malom djecom zapravo možemo učiniti. Najbolji put je, kao i najčešće rad na sebi individualno, da tu seksualnost ozdravimo, pretvorimo u filing koj nosimo tjelesno u sebi svaki dan i da pronađemo svoje trenutke koji možda i neće završiti snošajem nego samo ostati na istraživanju i dodirima.
Muškarci u globalu isto tu moraju pronaći svoj put, kako bi ostali u muškoj energiji, odnosno možda čak kako bi uopće otrili što ta prava muška energija z anjih jest kad je oslobođena mizoginizma i patriajarhalne slike pravog muškarca. Iako su u svakodnevnim poslovima ravnopravi sa ženama i često s krpom u ruci ( što nikako ne odgovara slici snažnog homo balcanicusa) da pronađu način kako u seksualnom i intimnom susretu sa ženom mogu pružiti snagu, prostor i širinu kakvu treba ženska energija.
Na ženama je pak da svoj kritički i kritizirajući um ostave po strani. Radeći na sebi naprimjer kroz ples i tijelo, mogu doći do aktivacije tjelesne dimenzije i emotivne dimenzije koja će pak onda smanjiti uplitanje uma i povećati prepuštanje. Ako je ravnoteža narušena i žena je ta koja vodi glavnu riječ u mnogim aspektima svakodnevice, ona mora dopustiti muškarcu da u intimnosti i seksualnosti polako nađe novi put. Vjerujte mi to mnogima od nas nije i neće biti lako jer… Pa priznajmo.. .Sve znamo i mislimo da puno toga možemo bolje.
Pozivam vas da razmislite o svemu ovome, da zaronite u svoju žensku bit i pronađete put do istinske seksualnosti. I da vam to postane nešto što vas vodi kroz život a ne samo kroz krevet. Seksualna dimenzija traži zbacivanje srama, maski i oklopa, traži prepuštenost, nesputanost i slobodu. Kad si žena u dvajstprvom stoljeću onda ti sve ovo nije nimalo lako. Osobito ako si zaposlena i imaš dijete (djecu). Zato je okej i da ostaneš u ovoj dimenziji. Ali vjeruj mi, možeš u višu. I možeš kroz tijelo. Ta sočnost, dopuštenje za užitak i inspiracija onda pokreću tvoju životnu, poslovnu i seksualnu kreativnost.
